Dragutin Tadijanović
Rođen je 4. 11. 1905. u Rastušju kraj Slavonskog Broda.
Osnovnu školu završio je u Podvinju, a gimnaziju u Brodu. U Zagrebu je započeo studirati šumarstvo, a onda je prešao na studij književnosti i filozofije, te diplomirao 1937.
Radio je kao korektor, tajnik Društva hrvatskih književnika, nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, državni službenik, a nakon 1945. bio je urednik u izdavaštvu, pa do umirovljenja direktor Instituta za književnost i teatrologiju JAZU.
Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika od 1964 do 1965. Uredio je brojna kritička i druga izdanja djela hrvatskih pisaca 19. i 20. st., prevodio, te sastavio nekoliko antologija. Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su mu na dvadesetak jezika
Prvu pjesmu (Tužna jesen) objavio je u đačkoj "Omladini" 1922. pod pseudonimom Margan Tadeon, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. u "Književniku" i "Hrvatskoj reviji". Objavio je oko 500 pjesama u dvadesetak zbirki, a priredio je i nekoliko izdanja svojih izabranih i sabranih djela.
Neke od najpoznatijih pjesama su: Visoka žuta žita, Lelija, Žene pod orahom, Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, Prsten, Kad me više ne bude, Na grobu George Trakla, Ljudski vijek, Želiš li napisati pjesmu, More u meni, Oblak, Ljudsko govorenje, Na stolu kruh, Sve već rečeno, Grozd, U sjeni mrke krošnje, Pjesanca svetome Vlahi u Dubrovniku i još mnogo drugih. U njima se često protezala vječna želja za izgubljenim zavičajem.
Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika proglašen je lauretom u Hrvatskoj ulici slavnih za 2005. godinu, a zvijezdu je otrkio u prilikom prve svečanosti na Slatini, 14. ožujka 2006. godine. Ovaj svijet napustio je u 102. godini, u Domu za stare i nemoćne osobe Park na Pešćenici, 28. svibnja 2007 godine.

Dragutin Tadijanović






